Realno gledano, živimo u zemlji (ako ćemo da gledamo i širu sliku, ništa bolje nije ni na celom Balkanu) gde se sportski psiholozi (mentalni treneri) mogu nabrojati na prste jedne ruke. Shodno tome, ali i niskom nivou svesti o značaju psihološke pripreme kod onih koji upravljaju klubovima (ako ćemo iskreno), dolazimo do zaključka da je jako mali broj trenera, neovisno o vrsti sporta, u prilici da u svom stručnom štabu ima stručno lice zaduženo za psihološku pripremu njegove ekipe ili njegovog sportiste.Upravo zbog toga smatram da je veoma važno da treneri imaju osnovno razumevanje iz oblasti sportske psihologije i mentalnog treninga kako bi mogli samostalno da pomognu i/ili unaprede svoje sportiste u ovoj oblasti.

Uvažavanje sportske psihologije je poraslo tokom poslednje decenije, ali još uvek ne dobija priznanje koje bi trebalo. Jednako je (ako ne i više, u nekim slučajevima) važna kao i fizička strana sporta. Nije važno da li vaš sportista ima sposobnost da može da postigne gol, da se uhvati u koštac sa protivnikom ili da izvede forhend viner ako ne može da kontroliše svoje emocije na takmičenju, ako nema dovoljno samopouzdanja ili ako nije koncentrisan. Tada neće biti uspešan bez obzira na fizičke sposobnosti.

Treneri često smatraju da će se to rešiti samo od sebe ili pak misle da je sportista dužan da sam rešava probleme vezane za njegovu mentalnu pripremljenost. Sa druge strane, ima slučajeva i onih trenera koji žele i imaju volju da se bave time ali opet, nisu dovoljno osposobljeni i nemaju konkretan alat koji bi mogli da upotrebe da bi pomogli sportisti ili ekipi.

Dakle, sada pričamo o tome koje stvari biste konkretno mogli, iz oblasti mentalnog treninga, da integrišete u svoj redovan trenažni proces.

Neprestano radite na razvijajnju odličanog odnosa na relaciji trener-sportista

Mnoga istraživanja su pokazala važnost pozitivnog odnosa trener-sportista, sugerišući da ni sportista ni trener ne mogu to da dođu do cilja sami – obojica su potrebni jedno drugom da bi bili uspešni. Ova istraživanja takođe sugerišu da način na koji trener razmišlja i kako se ponaša utiče na sportistu. Odnos trener-sportista može uticati na faktore kao što su motivacija i efikasnost, a neka istraživanja sa Olimpijskih igara u Pekingu otkrila su da je jak odnos trener-sportista bio najznačajniji doprinos učinku osvajanja medalja ili ličnom najboljem rezultatu.

Izgradnja boljih odnosa podrazumeva ulaganje i vremena i strpljenja. Ono podrazumeva vođenje razgovora na dnevnom nivou, sposobnost slušanja, posmatranja i učenja o njima. Najbolji treneri poznaju svoje sportiste na dubljem nivou, razumeju njihove obrasce ponašanja i karakteristike ličnosti te shodno tome stvaraju efikasno okruženje u kojem će sportista napredovati i davati svoj maksimum.

Upoznajte se sa osnovnim principima efikasno postavljenih ciljeva

Iako na prvi pogled izgleda jednostavno zapravo postoji nekoliko stvari kojih treneri moraju da budu svesni kada pomažu svojim sportistima da postave efikasne ciljeve. Više o ovoj temi možete naći u tekstu koji sam pisao ranije (https://mentalnitrening.rs/njihovo-visocanstvo-ciljevi-stalni-izvor-energije-i-motivacije-u-sportu/) ali najvažnije stvari koje treba zapamtiti su:

Ciljevi treba da budu: specifični, merljivi, dostižni, promenljivi i vremenski ograničeni.

Za motivaciju i fokus su važni i dugoročni i kratkoročni ciljevi.

Treba slediti pravilo da ciljevi budu izazovni, ali realistični, kako bi bili dostižni. Ovo znači ne tako laki da sportisti mogu da ih ostvare i bez maksimalnog zalaganja ali sa druge strane ne ni preteški jer će oni dovesti do gubitka motivacije.

U sportu se stalno javljaju prepreke – biti fleksibilan je od vitalnog značaja.

Kada radimo sa sportistima, podstičemo ciljeve procesa ( ličnog usavršavanja), koji se fokusiraju na razvoj veština i sposobnosti, a ne samo na krajnji ishod- rezultat.

Sportisti će više raditi na cilju ako veruju osobi koja ga je postavila. Ovo je još jedan razlog da naporno radite na odnosu sportista-trener.

Dajte efikasne povratne informacije

Povratne informacije su glavni doprinos učenju, posebno u sportu. Ako dajemo lošu povratnu informaciju, to može dovesti do negativnih efekata po sportiste i njihov učinak. Ukratko, evo nekoliko osnovnih saveta za efikasan feedback:

Stalno podstičite pozitivnu komunikaciju

Ako ste trener u kolektivnom sportu, onda bi rad na pozitivnoj komunikaciji između saigrača unutar ekipe trebao da bude jedan od vaših glavnih zadataka na svakom treningu.

Negativna komunikacija ili negativna autosugestija (samogovor) dovodi do lošeg emocionalnog stanja, što zauzvrat šteti učinku  pojedinca i/ili ekipe. Treneri bi trebalo da nauče sportiste pozitivnom samoobraćanju, kao i da podstiču pozitivan samogovor („Znam da sada mogu“, “Tako je! Bravo!”). Ovo će im pomoći da se regulišu emocije sportista, kao i da povećaju njihovo samopouzdanje, koncentraciju pa i efikasnost u krajnjem sljučaju.

Opširnije o pozitvnoj komunikaciji unutar ekipe kao i efikasnoj autosugestiji (self-talk-u) pojednica možete čitati u sledećem tekstu koji ću pisati isključivo na ovu temu. A ako želite da saznate više o osnovama sportske psihologije, steknete nova znanja iz ove oblasti i priključite se krugu malobrojnih trenera koji poznaju tehnike i veštine mentalnog treninga lako primenljive u praksi, pozivam vas da se prijavite na jedan od seminara koje organizujem nekoliko puta godišnje. Više o ovoj temi i prvom sledećem terminu seminara na linku: https://mentalnitrening.rs/mentalni-trening-za-trenere/